Richard Feynman bio je jedan od najutjecajnijih i najsjajnijih teorijskih fizičara 20. stoljeća, poznat po dobitku Nobelove nagrade za fiziku 1965. godine te jedinstvenom i zabavnom pristupu znanosti. Imao je nevjerojatan dar – složene znanstvene pojmove znao je objasniti jednostavno i razumljivo. Bio je poznat kao vječni zafrkant, svirač bonga, obijač sefova i strastveni radoznalac. No, danas se nećemo baviti njegovom kvantnom elektrodinamikom niti njegovim ekscentričnim karakterom. Njegov kolega s Caltecha David Goodstein opisao je kako ga je jednom zamolio da studentima prve godine jednostavno objasni jedan problem iz kvantne fizike. Feynman je pokušao, ali nakon nekoliko dana odustao. Zaključio je da, ako problem ne može svesti na razinu brucoša, onda ga zapravo ne razumije dovoljno dobro…
Feynmanova tehnika učenja – objasni mi kao djetetu!
Na tom se principu temelji ono što danas poznajemo kao Feynmanovu tehniku učenja, jednostavnu i iznimno učinkovitu metodu koja se temelji na ideji da nešto uistinu razumijemo tek kada to možemo objasniti jednostavnim jezikom. Sastoji se od četiri ključna koraka:
- Odaberi koncept – Napiši naslov teme koju želiš naučiti na vrh praznog papira.
- Objasni to djetetu – Zapiši objašnjenje tog koncepta vlastitim riječima, ali tako da ga može razumjeti dijete od 10 godina. Izbjegavaj stručne izraze (žargon) i koristi jednostavne analogije.
- Uoči rupe u znanju – Kada zapneš ili primijetiš da koristiš komplicirane riječi, to je znak da taj dio ne razumiješ dovoljno dobro. Vrati se izvornom materijalu (knjizi, bilješkama) i ponovno prouči taj dio.
- Pojednostavi i uredi – Pregledaj svoje objašnjenje. Poveži rečenice u jasnu priču. Pročitaj je naglas i ako zvuči zbunjujuće, dodatno je pojednostavi.
Bit tehnike je u tome da kompliciranost često skriva nerazumijevanje, dok jednostavnost otkriva pravo znanje.
No ono što je još uzbudljivije je da ova tehnika također predstavlja vrlo dobar test i za investiranje! Ako ne možete jednostavnim riječima objasniti što ste kupili, kako ta investicija stvara vrijednost, zašto očekujete prinos i što može poći po zlu, možda je još ne razumijete dovoljno dobro da biste u nju uložili. Isto vrijedi bilo da je riječ o dionici, obveznici, ETF-u, zlatu ili bilo kojoj drugoj investiciji. Čak ni dva ETF-a nisu ista investicija samo zato što na oba piše ETF. Dapače, razlikuju se po naknadama, imovinskim klasama, načinu isplate dividende, horizontu, strategiji ulaganja i geografskoj izloženosti. Prije pitanja koliki nam je godišnji prinos, tj. možemo li zaraditi i koliko, zato bismo se prvo trebali zapitati: Razumijemo li uopće imovinsku klasu u koju ulažemo, ali i konkretnu investiciju koju kupujemo?
Epiktet bi prvo pročitao pravila
Otprilike dvije tisuće godina prije Feynmana, Epiktet se bavio sličnim problemom iz potpuno drugog kuta. U svom priručniku za stoička pravila Enchiridionu on koristi primjer čovjeka koji želi nastupiti na Olimpijskim igrama. Prije nego što odlučite sudjelovati, kaže Epiktet, prvo razmotrite što tome prethodi i što iz toga može slijediti. Trening, disciplina, odricanje, vrućina, hladnoća, ozljede… i mogućnost da na kraju ipak izgubite. Tek kada razumijete pravila igre i procijenite što ste sposobni podnijeti, odlučite želite li sudjelovati.
Ništa drugačije nije ni kod investiranja. Sviđa nam se mogućnost određenog prinosa. Puno manje nam se sviđa činjenica da je put do njega ponekad popločen padovima od 20, 30 ili 40 posto. A upravo je to dio igre.
Poznajete li dovoljno dobro sami sebe?
No nije dovoljno razumjeti samo investiciju. Trebate razumjeti i investitora, odnosno samog sebe. Koliki gubitak stvarno možete podnijeti? Na to pitanje nije teško odgovoriti dok tržište raste. Svatko je dugoročni investitor dok su brojke zelene. Ili kako je legendarni Mike Tyson rekao: „Svatko ima dobar plan dok ne dobije šakom u nos!“ Pravi odgovor saznajemo kada nam nekoliko godina štednje počne nestajati pred očima.
Zato se rizikom upravlja prije nego što problem nastane. Koliko ćemo uložiti? Koliko ćemo diverzificirati? Imamo li financijsku rezervu? Kada će nam taj novac trebati? Jesmo li se izložili riziku koji financijski, ali i psihološki, možemo podnijeti?
Ne možemo kontrolirati hoće li doći oluja. Ali možemo odlučiti s kakvim brodom izlazimo na more.
Upravljanje rizikom nije pokušaj da spriječimo loše stvari niti da predvidimo svaki mogući problem. Cilj je pripremiti se tako da nas događaj koji ne možemo kontrolirati ne izbaci iz igre.
Marko Aurelije i udarac koji nismo očekivali
Marko Aurelije život je uspoređivao s hrvanjem, a ne plesom. U plesu znamo i učimo na pamet koji korak slijedi iza kojeg. U hrvanju moramo biti spremni ostati na nogama i kada protivnik napravi nešto što nismo očekivali. To je možda još bolja i praktičnija metafora za investiranje od oluje i broda. Ne znamo hoće li sljedeći veliki problem biti recesija, rat, pandemija ili nešto o čemu danas uopće ne razmišljamo. Ne moramo ga predvidjeti. Ali možemo portfelj i vlastite financije graditi tako da jedan nepredviđeni udarac ne znači kraj igre.
A onda je došao ožujak 2020…
COVID kriza početkom 2020. investitorima je dala prilično dobar praktični ispit iz svega navedenog. Od 19. veljače do 23. ožujka 2020. indeks S&P 500 izgubio je gotovo 34 posto vrijednosti. Zamislite investitora sa 100.000 eura u portfelju koji približno prati taj indeks. U nešto više od mjesec dana na ekranu bi ostalo otprilike 66.000. Istovremeno se širi pandemija, zatvaraju se države i kompanije, a nitko ne zna što slijedi. Prodati u tom trenutku nije nužno izgledalo panično, već kao sasvim racionalna odluka!
No tržište se, unatoč brojnim crnim prognozama, počelo oporavljati. Već u kolovozu iste godine S&P 500 je povratio sve gubitke te ponovno dosegnuo rekordnu razinu. Sada zamislimo dva investitora:
Prvi ima diverzificiran portfelj, financijsku rezervu i novac mu neće trebati godinama.
Drugi je uložio gotovo cijelu ušteđevinu u S&P 500, a dio novca trebat će mu za šest mjeseci.
Isti tržišni događaj. Potpuno različit rizik.
Mirnoća nije investicijska strategija
Ipak, iz stoicizma ne treba izvući zaključak da investitor treba mirno sjediti bez obzira na sve.
Ponekad je tržište potpuno neracionalno i paničari. A ponekad ste jednostavno kupili lošu investiciju. Ako se promijenio razlog zbog kojeg ste nešto kupili ili ste naknadno shvatili da investiciju jednostavno niste dovoljno razumjeli, tvrdoglavo držanje nije disciplina. Postoji dobra izreka: Ako sjedneš u pogrešan vlak, svaka ti je stanica pogrešna. Što dulje putuješ, povratak je skuplji!
Stoička mirnoća vrijedi tek kada razumijete zbog čega ste mirni. Inače to nije disciplina. To je neznanje.
Feynman bi nas zato prvo pitao: razumijemo li ono što smo kupili? Epiktet: poznajemo li pravila igre i trebamo li u njoj uopće sudjelovati? A Marko Aurelije: jesmo li spremni na udarac koji nismo mogli predvidjeti?
Ako niste spremni na igru, ne poznajete njezina pravila ili se s njima ne možete nositi, možda je bolje da je ne igrate. Barem ne na taj način i s novcem koji vam treba sutra.
Stoici možda nisu znali što je burza. Ali čini se da su prilično dobro poznavali ljudsku narav, a samim time i mentalni sklop investitora.
Ako vas zanimaju ovakvi spojevi financija s filozofijom, znanošću, biologijom i drugim disciplinama, pratite serijal Financijska (Inter)Disciplina na Blitzform blogu.
