Volim gledati filmove! Moguće je da sam ovu ljubav naslijedio od majke koja je istinski filmofil starog kova te me naučila sve o zlatnom dobu Hollywooda kada su njim u crno-bijelom svijetu vladali frajeri poput Jamesa Stewarta, Humphreyja Bogarta, Clarka Gablea i dive poput Bette Davis, Elizabeth Taylor ili Audrey Hepburn. Ipak, voljeli filmove ili ne, svi ste ih pogledali nekolicinu te znate da postoje oni koji vam se urežu u pamćenje i o kojima dugo razmišljate, kao i oni za koje sutra zaboravite da ste ih uopće gledali.
Film A Beautiful Mind meni svakako ulazi u prvu kategoriju! Ako ste ga gledali vjerojatno se sjećate poznate scene u baru: John Nash, kojeg glumi Russell Crowe, sjedi s prijateljima kada u lokal ulazi grupa djevojaka. Među njima je atraktivna plavuša koja odmah privuče pažnju cijelog društva. Tu nastaje dilema…
Ako svi krenu prema njoj, međusobno će si konkurirati. Nash zato predlaže drugačije rješenje: nitko neće prići plavuši, nego će se svaki prići jednoj od njezinih prijateljica. Grupa bi tako trebala proći bolje. Hollywood je tu malo rastegnuo matematiku jer scena zapravo nije dobar primjer Nashove ravnoteže, ali je pogodio puno zanimljiviju ideju:
Naš rezultat ne ovisi samo o tome što ćemo napraviti mi. Ovisi i o tome što će napraviti drugi. Nash je proučavanjem takvih problema postao jedan od najpoznatijih matematičara 20. stoljeća, a 1994. s Johnom Harsanyijem i Reinhardom Seltenom dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju za analizu ravnoteža u nekooperativnim igrama.
Dva zatvorenika i jedna dilema
Jedan od najpoznatijih problema teorije igara, kojim se bavio i junak naše priče, možemo objasniti puno jednostavnije. Policija uhiti dvojicu osumnjičenika i smjesti ih u odvojene sobe. Ne mogu razgovarati. Svakome ponude izbor: šuti ili izdaj drugoga. Zamislite da ste vi jedan od njih.
Ako obojica šutite, prolazite relativno dobro. Ako jedan progovori, a drugi šuti, prvi prolazi dobro jer je svjedok pokajnik, a drugi puno gore. Ako obojica progovore, prolaze lošije nego da su zajedno šutjeli.
Tu nastaje čuvena dilema. Ako mislim da će moj partner šutjeti, isplati mi se izdati ga. Ako mislim da će me izdati, opet mi se isplati izdati njega. Što god on napravi, meni izgleda racionalno progovoriti i to je moja dominantna strategija. Samo što čovjek u drugoj sobi razmišlja potpuno isto kao i ja. I tako dvojica racionalnih ljudi zajedno proizvedu rezultat koji je lošiji za obojicu. To je Zatvorenikova dilema.
Ona postaje puno zanimljivija kada shvatimo koliko često svi mi sjedimo u sličnim „sobama“. Naravno, nisu sve situacije koje slijede doslovno Zatvorenikova dilema, ali povezuje ih isti problem: ono što je racionalno za pojedinca ne mora biti dobro za sve.
Zatvorenikova dilema izvan zatvorskih zidova
Zamislite jutarnju gužvu. Glavna cesta je zakrčena, a vi znate odličan alternativni put. Skrenete i zadovoljno pomislite kako ste nadmudrili ostale vozače. Problem je što Google Maps istu ideju upravo predlaže još nekoliko stotina ljudi. Deset minuta kasnije stojite u novoj koloni. Vaša odluka nije bila glupa. Naprotiv, bila je racionalna. Problem je nastao zato što su svi ostali donijeli istu racionalnu odluku.
Sličnu stvar vidjeli smo tijekom pandemije s WC papirom.
Ne treba vam 48 rola. Ali kada vidite prazne police i ljude koji pune kolica, racionalno je pomisliti: možda bih ipak trebao uzeti još koji paket. I upravo ste svojim racionalnim potezom dodatno ispraznili policu zbog koje ste se zabrinuli i postali dijelom drugog fenomena koji se zove psihologija krda. Kada ne znamo što napraviti, promatramo druge. Ako svi trče u jednom smjeru, pretpostavljamo da vjerojatno nešto znaju. Problem je što ponekad samo prate čovjeka ispred sebe koji također nema pojma kamo ide. A sada zamijenimo WC papir dionicama ili novcem u banci i priča postaje puno skuplja!
Od WC papira do burzovne panike
Na burzi se može dogoditi nešto slično. Vjerujete da kompanija vrijedi 100 eura po dionici. Ali tržište počinje padati. Drugi investitori prodaju, cijena pada na 90 pa na 80 eura. Možda se s kompanijom nije dogodilo ništa dramatično. Ali sada više nije bitno samo što vi mislite o njezinoj vrijednosti. Morate razmišljati i o tome što će napraviti svi ostali. Ako očekujete da će nastaviti prodavati, možda je racionalno prodati prije njih.
Kada velik broj investitora zaključi isto, počinje masovna rasprodaja. Ona izaziva novi pad cijene. Pad izaziva još više straha. Strah novu prodaju i tako ulazimo u spiralu rasprodaje. Ono što je počelo kao očekivanje može pomoći da se to očekivanje ostvari. A ako umjesto dionica imamo banku, stvari postaju još zanimljivije…
Kada svi krenu prema izlazu
Novac držite u banci i nemate razloga povlačiti ga. Onda se pojavi informacija da banka možda ima problema. Vi možda ne znate koliko je situacija ozbiljna. Ali znate nešto drugo. Ako svi ostali povuku svoj novac, bilo bi dobro povući prije njih!
U ožujku 2023. Silicon Valley Bank pokazala je koliko brzo takva dinamika može eskalirati. SVB nije bila zdrava banka koju je srušila samo panika. Imala je ozbiljne probleme s upravljanjem kamatnim i likvidnosnim rizikom, veliku izloženost dugoročnijim vrijednosnim papirima i izrazito koncentriranu bazu tehnoloških i venture-capital klijenata. Federal Reserve je poslije zaključio i da uprava banke nije adekvatno upravljala tim rizicima.
Kada je 8. ožujka banka objavila prodaju vrijednosnih papira uz gubitak od 1,8 milijardi dolara i plan prikupljanja novog kapitala, klijenti su se zabrinuli. I tada se vratila naša dilema. Ako vjerujete da će ostali ostaviti novac u banci, možda nema razloga za paniku. Ali ako mislite da će svi krenuti prema izlazu, racionalno je pokušati izaći prije njih. Problem je bio u tome što su tisuće klijenata razmišljale jednako.
U samo jednom danu iz SVB-a povučene su 42 milijarde dolara. Za sljedeći dan bilo je pripremljeno još oko 100 milijardi dolara zahtjeva za povlačenje. Više od 90 posto depozita bilo je neosigurano, a društvene mreže, povezanost startup zajednice i digitalno bankarstvo pomogli su da se bank run odvije nevjerojatnom brzinom. Banka je 10. ožujka zatvorena. Nitko od deponenata nije morao biti lud. Upravo suprotno!
Cijela priča je dobar primjer još jednog fenomena – samoispunjavajućeg proročanstva (self-fulfilling prophecy)! Strahujemo da će se nešto dogoditi, zbog tog straha mijenjamo ponašanje, a onda svojim ponašanjem pomažemo da se upravo to dogodi. SVB je već imao stvarne probleme, ali masovno povlačenje novca dodatno ih je ubrzalo.
Za svakog pojedinca postalo je racionalno napraviti ono što je za grupu bilo katastrofalno!
Racionalne odluke, iracionalan rezultat
Promatranje drugih nije samo po sebi loše. Ako stotinu ljudi bježi iz zgrade, vjerojatno nije trenutak da ostanete sjediti i proučavate teoriju igara. Problem nastaje kada ponašanje drugih postane glavni razlog naše odluke. Kupujem jer svi kupuju! Prodajem jer svi prodaju! Povlačim novac jer ga povlače drugi! A onda svojim ponašanjem dodatno pojačavamo upravo ono zbog čega smo se zabrinuli.
Zato financijska pismenost nije samo poznavanje kamata, prinosa, ETF-ova ili kredita. Dio nje je naše ponašanje i sposobnost da zastanemo i pokušamo razlikovati dvije stvari: Reagiram li na stvarnu promjenu okolnosti ili samo na ponašanje ljudi oko sebe?
Zatvorenikova dilema pokazuje nešto pomalo neugodno. Ne radimo gluposti uvijek zato što smo iracionalni. Nekad ih radimo upravo zato što smo sasvim racionalno zaključili da će ih napraviti i svi ostali. A kada svi krenu prema istom izlazu, vrata odjednom postanu prilično uska!
Ako vas zanimaju ovakvi spojevi financija s filozofijom, matematikom, biologijom i drugim disciplinama, pratite serijal Financijska (Inter)Disciplina na Blitzform blogu.
